Izložba - Grgur Akrap, Fedor Ficher (Općenje sa slikom)
17-11-2016
Izložba dvojice slikara zagrebačkog kruga Fedora Fischera i Grgura Akrapa predstavit će njihove radove iz posljednjih godina. Ono što spaja ova dva umjetnika mlađe i srednje generacije je materičan odnos prema slikarstvu, naglasak na impastu boje, stvaranje slika zasićenih pigmentom i gustim nanosima.
Grgur Akrap stvara začudnu figuraciju s različitim motivima koji ga fasciniraju. Efektne slike različitih formata (od velikih ulja na platnu od više metara, do minijaturnih ostvarenja od nekoliko centimetara) predstavljaju nam objekte koji izranjaju iz slikareve svijesti i koje on fiksira u boji, gotovo impulzivno i nagonski. Vizualizacija kao metoda komunikacije u Akrapa je evidentna, no za razliku od većine realista danas on svoje dojmove koje nam želi predočiti doslovce utiskuje u boju, pa prema toma njihovo podrijetlo, priča, geneza i objašnjenje postaju manje važni od samog čina stvaranja. Komunikacija slikom nije tek reprodukcija bezbrojnih vizualnih podražaja koji nas okružuju, nego upravo specifična slikarska komunikacija bojom. Ako i neki njegovi predlošci podsjećaju na fotografije, slike koje umjetnik stvara toliko su slikarske i pune specifičnosti poteza, podslika, slojeva boja i namaza, da se može reći da afirmiraju slikarski mediji do maksimuma. Podloga u slikama je također važna: on ostavlja vidljivima grube teksture platna ili drveta na kojima stvara, a one kao specifična materija i tekstura sudjeluju u egzistenciji slike.
Fedor Fischer protejski je mijenjao svoje izraze: od razbijene figuracije, do realizma lajpciške škole, pa sada do novog promišljanja enformela i njegovih bezbrojnih likovnih mogućnosti. Baviti se apstrakcijom danas, posebno onom koja ističe teksturu slike, vrlo je riskantno, zbog toga što će se svaki pomak u tom smjeru nužno sagledavati uz i uspoređivati s velikanima iz prošlosti. Fischer će u svojim novim platnima otići u potpunu apstrakciju, također poput svoga mlađeg kolege s kojim će podijeliti izložbu, inzistirajući na teksturi i materičnosti, reljefnosti i snazi impastnih namaza boje. Dodatno bogatstvo teksture na slici Fischer postiže poput prethodnika mu u radikalnom enformelu, uklapajući u svoje slike zemlju, papire i krpe. Masa predmeta u tijelu slike stvara jedinstveni vrtlog slikarskog svijeta i jezika. Apstrakcija u Fischera znači neopterećenost značenjem, pričom ili bilo kojim izvanslikarskim problemom, izuzev forme i njezinog djelovanja. Samo ponekada slikar daje naznake obrisa nekih likova, koje promatrač može i ne mora prepoznati. Njegova istraživanja su u smjeru dijaloga s bojom, dopuštanja njoj da vodi svoj vlastiti život u koji on intervenira, usmjerava ga i oblikuje. Riječ je tu i o djelovanju nasumičnosti, kontroliranog slučaja, odnosno o mogućnostima koje dozvoljavaju improvizaciju.
Naslov izložbe Općenje (sa) slikom, koji predlažem odnosi se na sklonost obadvojice autora da sliku tretiraju kao živ mediji s kojom su u fizičkoj i intenzivnoj interakciji, uronjeni u njezino tijelo, ali i kojim pokušavaju uputiti gledatelja u svoju stvaralačku intimu, odnosno pozvati ga da i on sudjeluje u njoj.
Biografija – Grgur Akrap
Grgur Akrap rođen je 1988. u Zagrebu. Diplomirao je 2013. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2012. godine. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je: priznanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspjeh u cjelogodišnjem studiranju i najbolji diplomski rad (2013.); nagrade ULS Zaprešić za minijature iz ciklusa Ukradeni portreti na izložbi 16. Minijature i nagrade natječaja ENERGIJA 2012. (2012.) u organizaciji INA-e, Zagreb. Umjetnikov rad Ecce homo odabran 2011. godine kao jedan od najboljih radova nastavničkog smjera ALU akademske godine 2010./2011.
Grgur Akrap stvara začudnu figuraciju s različitim motivima koji ga fasciniraju. Efektne slike različitih formata (od velikih ulja na platnu od više metara, do minijaturnih ostvarenja od nekoliko centimetara) predstavljaju nam objekte koji izranjaju iz slikareve svijesti i koje on fiksira u boji, gotovo impulzivno i nagonski. Vizualizacija kao metoda komunikacije u Akrapa je evidentna, no za razliku od većine realista danas on svoje dojmove koje nam želi predočiti doslovce utiskuje u boju, pa prema toma njihovo podrijetlo, priča, geneza i objašnjenje postaju manje važni od samog čina stvaranja. Komunikacija slikom nije tek reprodukcija bezbrojnih vizualnih podražaja koji nas okružuju, nego upravo specifična slikarska komunikacija bojom. Ako i neki njegovi predlošci podsjećaju na fotografije, slike koje umjetnik stvara toliko su slikarske i pune specifičnosti poteza, podslika, slojeva boja i namaza, da se može reći da afirmiraju slikarski mediji do maksimuma. Podloga u slikama je također važna: on ostavlja vidljivima grube teksture platna ili drveta na kojima stvara, a one kao specifična materija i tekstura sudjeluju u egzistenciji slike.
Fedor Fischer protejski je mijenjao svoje izraze: od razbijene figuracije, do realizma lajpciške škole, pa sada do novog promišljanja enformela i njegovih bezbrojnih likovnih mogućnosti. Baviti se apstrakcijom danas, posebno onom koja ističe teksturu slike, vrlo je riskantno, zbog toga što će se svaki pomak u tom smjeru nužno sagledavati uz i uspoređivati s velikanima iz prošlosti. Fischer će u svojim novim platnima otići u potpunu apstrakciju, također poput svoga mlađeg kolege s kojim će podijeliti izložbu, inzistirajući na teksturi i materičnosti, reljefnosti i snazi impastnih namaza boje. Dodatno bogatstvo teksture na slici Fischer postiže poput prethodnika mu u radikalnom enformelu, uklapajući u svoje slike zemlju, papire i krpe. Masa predmeta u tijelu slike stvara jedinstveni vrtlog slikarskog svijeta i jezika. Apstrakcija u Fischera znači neopterećenost značenjem, pričom ili bilo kojim izvanslikarskim problemom, izuzev forme i njezinog djelovanja. Samo ponekada slikar daje naznake obrisa nekih likova, koje promatrač može i ne mora prepoznati. Njegova istraživanja su u smjeru dijaloga s bojom, dopuštanja njoj da vodi svoj vlastiti život u koji on intervenira, usmjerava ga i oblikuje. Riječ je tu i o djelovanju nasumičnosti, kontroliranog slučaja, odnosno o mogućnostima koje dozvoljavaju improvizaciju.
Naslov izložbe Općenje (sa) slikom, koji predlažem odnosi se na sklonost obadvojice autora da sliku tretiraju kao živ mediji s kojom su u fizičkoj i intenzivnoj interakciji, uronjeni u njezino tijelo, ali i kojim pokušavaju uputiti gledatelja u svoju stvaralačku intimu, odnosno pozvati ga da i on sudjeluje u njoj.
Biografija – Grgur Akrap
Grgur Akrap rođen je 1988. u Zagrebu. Diplomirao je 2013. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2012. godine. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je: priznanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspjeh u cjelogodišnjem studiranju i najbolji diplomski rad (2013.); nagrade ULS Zaprešić za minijature iz ciklusa Ukradeni portreti na izložbi 16. Minijature i nagrade natječaja ENERGIJA 2012. (2012.) u organizaciji INA-e, Zagreb. Umjetnikov rad Ecce homo odabran 2011. godine kao jedan od najboljih radova nastavničkog smjera ALU akademske godine 2010./2011.
