Otvaranje gradskih vrata

Već se sljedeće godine 972. u Dubrovniku započinje slaviti dan zaštitnika, a u blizini gradskih vrata gradi se i prva njegova crkva. Proći će stoljeća blagostanja i slobode, a prve će se kosti svetog Vlaha, sebatskog mučenika i biskupa, u Dubrovnik prenijeti tek 1026. godine. Za njega se zna da je poginuo mučeničkom smrću za cara Dioklecijana, a živio je u 3. st. u Sebasti u Kapadociji. Dubrovčani su noćni događaj 3. veljače označili svojim najvećim blagdanom kad se gradska vrata širom otvore svim prijateljima i vjernicima iz okolice. U prošlosti je za svečev blagdan iz Dvora izlazio knez zaogrnut u crvenu togu, a misu pred okupljenim plemstvom, gradskim pukom i svećenstvom održavao dubrovački biskup. Pred knezom su ispred Dvora ples plesale tržnice, posebno obučene djevojke s košarama punim smokava, naranača i tek ispečenog peciva. Grad bi bio svečano urešen, a iz udaljenih seoskih župa, sve dokle je sezalo područje Dubrovačke Republike, dolazili su vjernici u svečanim narodnim nošnjama, s barjacima svojih crkava.