Franjevački samostan

Stari franjevački samostan nije bio na mjestu na kojemu se prostire danas, do Crkve sv. Spasa, između Place pa sve do tvrđave Minčeta. Ratne opasnosti koje su zaprijetile Dubrovačkoj republici
početkom 14. stoljeća, natjerale su franjevce da se s Pila, područja izvan gradskih zidina gdje su bili, presele u grad. Gradnja samostana započela je 1317. i trajala je godinama, a danas predstavlja pravi
dragulj kulturno-umjetničkog nasljedstva Republike. Pojedini dijelovi velikog franjevačkog samostana stradavali su tijekom vremena, pogotovo 1667. godine kad je grad pogodio razarajući potres. O
bogatstvu i ljepoti prvobitnog izgleda crkve svjedoči tek jedan njegov dio - južni portal s gotičkim arhitravom na kojemu se oku u svojoj ljepoti podastire dirljiva Pieta. Skulptura Bogorodice koja u
skutu drži svoga mrtvog sina majstorsko je djelo dubrovačkih klesara, braće Petrović, Leonarda i Petra koji su je napravili 1498. godine. Današnja Franjevačka crkva je obnovljena u baroknom stilu. U
njenoj unutrašnjosti se nalazi grob Ivana Gundulića, velikana pisane riječi. Klaustar samostana je djelo majstora Mihoje Brajkova iz Bara, a svojom kasno romaničkom izvedbom predstavlja jedno od
najljepših ostvarenja tog doba u Dalmaciji.