Riznica

Riznica dubrovačke Katedrale ogledalo je dubrovačkog bogatstva i kulture o kojemu se ipak samo može nagađati budući je veliki dio ostao pod ruševinama crkve 1667. godine. Među najvrjednijim i
najznačajnijim predmetima svakako su relikvijari glave i ruke dubrovačkoga parca sv. Vlaha, a relikvijar glave u obliku bizantske carske krune ukrašen medaljonima u emajlu i dragim kamenjem
primjerak je koji zorno svjedoči o tome zašto je dubrovačko zlatarstvo bilo poznato u svijetu. Bilo je pitanje prestiža imati zlatarske ukrase i nakit iz čuvenih dubrovačkih radionica. U riznici posebno
mjesto zauzima Isusova pelenica koja se čuva u jednoj srebrenoj škrinjici izrađenoj u XVI. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj pelenica ima čudotvornu moć: časne sestre na Prijekome gdje je nekada
bila, porodiljama su otkidale po komadić u vjeri zaštite i sretnoga poroda. Nakon nekog vremena otkinuti dio bi se sam nadoknadio. Govorilo se i da pelenica ne može gorjeti. Uz brojno crkveno
posuđe izvanredne umjetničke vrijednosti, bilježi se da je s vjerskog stajališta najdragocjeniji eksponat u riznici jedan komad drva s Isusova križa. Donijela ga je u Dubrovnik, predaja kaže, kraljica
Margarita a na njemu je bila posebna oznaka darovnice rimskog pape jednom kralju koji je u Bosni širio kršćanstvo. Komad Isusova križa uobličio je u kasnogotičko raspelo 1536. godine dubrovački
zlatar Jerolim Matov doživjevši to kao veliku čast.