Mjesto isprekidanih odlazaka - Izložba

Grad Dubrovnik u suradnji s gradom Venecijom predstavlja izložbu
Mjesto isprekidanih odlazaka tijekom 58. Venecijanskog bijenalea KULTURNA SURADNJA GRADA DUBROVNIKA I GRADA VENECIJE
Nekoć najznačajnija središta trgovine na Mediteranu, Dubrovnik i Venecija uspjeli su koegzistirati posredstvom diplomatskih strategija koje su se odrazile i u današnjem kontekstu potpisujući sporazum o bratimljenju gradova u 2012. godini kojim se naglašava jačanje kulturnih razmjena između sestrinskih gradova. Grupna izložba Mjesto isprekidanih odlazaka predstavlja tri međunarodno afirmirana umjetnika iz Dubrovnika ostvarujući ugovor o suradnji s Venecijom. Umjesto isključivog usredotočenja na bogatu baštinu, ovim projektom dva grada nastoje staviti naglasak na suvremeni trenutak osvještavajući prisutnost jake suvremene umjetničke scene u ovim gradovima.

GRUPNA IZLOŽBA: MJESTO ISPREKIDANIH ODLAZAKA
Grupna izložba okuplja dubrovačke umjetnike koji su završili studij u europskim umjetničkim centrima (Marijana Pende – Akademija u Veneciji, Izvor Pende – Akademija u Düsseldorfu, Slaven Tolj – Akademija u Sarajevu, uz brojne međunarodne izložbe kao što je predstavljanje Tolja na Documenti). Izložba postavlja pitanja stvaranja metanarativa i metoda pripitomljavanja problema i stereotipizacije te simplificiranja kompliciranih povijesnih istina s ciljem njihove kontrole.
Preispitivačka moć umjetnosti i njena sposobnost erozije zadanih i zadavanih društvenih funkcija prijetnja je uspostavi i provođenju ideje discipliniranog društva. Upravo nemogućnost jasnog određivanja funkcije pojedinca u društvu pojavljuje se kao anomalija, greška u kodu, koja se kosi s principima tzv. Društvenog ugovora koji jedinku nastoji ukrotiti jasnim zakonima, pravilima, smjerovima kretanja te ustrojstvom društvene organizacije.

Point of Departure, odnosno polazišna točka, u radovima troje umjetnika predstavlja početnu točku kretanja koje nije pravocrtno zadano niti slijedi jasno određenu i vidljivu putanju. U društvu koji svoj evolucijski učinak mjeri prema kretanju uvijek usmjerenom ka budućnosti i smjeru "naprijed', zaustavljanje i propitivanje vlastitog kretanja javlja se kao problem u prometu. Strah od zaustavljanja nosi sa sobom strah od lacanovskog suočavanja i identificiranja s vlastitim "ja", priznanja vlastitog poraza i mogućeg uočavanja činjenice da je naše kretanje besmisleno, da naše vlastite kvazirevolucije ne vode nikamo. Strah od vožnje u vlaku bez broja i bez zadnje stanice.
Slojevitost radova troje umjetnika Izvora Pende, Slavena Tolja i Marijane Pende upravo se izmiču jasnom definiranju i svjesnom propitivanju vlastitog rada i prakse. Njihova djela zadržavaju se na granici između binarnih opozicija figurativno / apstraktno, skulptura / objekt, performans / situacija, umjetnički rad / crtež djeteta, propitujući moć granice kao mjesta provokacije uvriježenih podjela.