Dubrovački statut iz 1272.

750 Godina Dubrovačkog Statuta U prisutnosti nositeljâ vlasti i odobravanje puka okupljenog na glas zvona, Dubrovački statut proglašen je i stupio na snagu 29. svibnja 1272. Kroz čitavih pet stoljeća (do pada Republike 1808.) ostao je temelj pravnog poretka te postao snažan simbol dubrovačkog kolektivnog identiteta i državnosti.
Uz konkretna rješenja za potrebe lokalne zajednice, u njega je ugrađena trojaka tradicija: urbana kultura mediteranskih gradova, načela razborite uprave formulirana u političkoj misli i praksi 13. stoljeća i, ponajprije, moćna europska pravna baština, koja je u srednjem vijeku izrasla na podlozi rimskog i kanonskog prava.
Tekst Statuta pisan je na latinskom jeziku i tek u novije vrijeme doživio je svoje prijevode na hrvatski i engleski. Svojim odredbama o funkcioniranju uprave i sudskim postupcima, o obitelji i nasljeđivanju, o zločinima i kaznama, o izazovima pomorstva i urbanom životu, dubrovački statut idealan vodič u rana stoljeća dubrovačke i europske pravne kulture i živopisan izvor o svakodnevici jednog srednjovjekovnog sredozemnog grada.